Tiho veče, palo je kradom zadnji zrak sunca, nestao u travi umoran pastir domu se sprema rumeni suton u daljini plavi Poljskog cvijeća miris vjetar lako nosi sa planina tiho, niz dolinu niz dolinu razliva se mir Na livadi, sam stojim gledam kako umire dan topli vjetar, lice mi miluje zavičaj moj tone u san Gledam u noć, u jedno svjetlo to je moj dom, moj topli dom kuća stara i pred njom trešnja dugo već nisam, bio pred njom Pa se pitam njemo kud me život nosi odgovora nemam, samo vjetar samo vjetar šumi kroz noć Jedna suza, u oku mi blista topli vjetar odnijeće nju ali srce i duša moja zauvijek, zauvijek, ostaće tu