Vjetar lišćem svira imam osjećaj da me neko prati ko da čujem glasove oko sebe pitaju me koliko je sati Tek je 2 po noći (po noći, 2 po noći) a đavo oće tamo gdje san neće na oči Priviđam likove iz prošlosti kroz objektiv vinske čaše mješam salate iz pepeljare od dima pravim matrix U kojem vidim svoj inat i ponos nekad zaboravit moraš dobro da ovdje obi ološ Budućnost pratiš kao tebe prošlost nekad kasno shvatiš al' si dobar ost'o Gledaš u stare slike kao da su tuđe i ljude djeliš na poznanike kad skontaš šta je prijatelj druže Neki vječno žive ko duhovi u tebi sjećanja na njih vrate te da zaboravio ne bi Kol'ko život vrijedi kad mogao bi sa vama još jednu litru podijelit još jednom jedan savit u bit stavit ko sebi Ref. Fale mi neke sekunde, neki trenutci neke stvari žalim al' stari aj ti moje najkice obući znam se rastavit od sebe Za šankom se probudit znam sam u studiju pit opet su sa mnom dobri ljudi Vi ste ono što me isklesalo moje ogledalo, moj paradoks ono što me iz sna budi ko zna šta bi se desilo al' bili smo mladi i ludi Povrijedio, bolov'o nemam mamac samo olovo svaki dan padneš na koljena al' dižeš se ponovo Nemam novaca al' bi ga pravio probajmo ulicu poznamo odavno al' radimo u prodajnom Tačne nosamo, kedije vozamo i šta ne više neki učili su škole al' sve je štela, manje više I kad nešto dugo se vrti postane kliše godine postanu samo brojevi ko to bola piše Pođeš brojat druge stvari neki uzmi život ko džojstik i onda uspiju ga pokvarit neki bave se tuđim al' žalosno je to ustvari Kad cijeli svijet je veliki izlog a možeš samo oči parit moji drugovi su postali svašta je l' tako kume Ja pošto sam svašta al' samo tako umijem a dok sve se čini nestvarno samo Boga se bojim, ovo stojim žao mi je što nekim nisam rekao da ih volim Ref.