Gdje da krenem majko, sudbina me vara nemam nikoga svoga, da me razgovara nemam svoje seje, nema milog brata niko meni majko ne otvara vrata Siroče sam majko, što po svjetu luta i spominje tebe po stotinu puta teško mi je, teško, bez svog rodnog kraja tebe mila majko, naših običaja Da l' još odeš majko do stare jabuke gdje si nekad meni ti širila ruke vratiću se majko i ja jednog dana neće biti tvoja duša uplakana Kada u proljeće šume ozelene zamirise cvijeće eto opet mene