Početak svaki i svoj konac ima i kolač, klin i konopac i kuku i nije važno kada i gdje prima pružena ruka neku drugu ruku Svejedno da li znaju ili slute ti što se vole - bit će puna čaša u teške lance okovani šute i on i ona poput robijaša Na staklu vode i na nekome zidu napisana su redom sva imena u povorkama padaju i idu i jedno drugo skidaju s ramena I nije važno, plaha ili vedra i kakve su joj oči, kakva bedra i kakve ima ruke koje pruža taj utopljenik, taj trn i ta ruža Na stolu karte i sjeda tko stigne svi skriveni i sami u svom zvonu ti samo čekaš da te netko digne u ovoj igri mi smo u talonu Sve počne i sve svrši istog časa i vrijeme lijeno zbraja svoje ure k'o rasna grla na izložbi pasa svi kroz rešetke u slobodu žure A ipak, poslije kiše, poslije zime na nekom zidu stoji novo ime i nova usta kažu iste riječi i nikog nema da tu ludost spriječi