Prkoseći tako godinama smjelim Živjeli smo srcem jednostavne dane I bilo je nebo rascvjetanih zvijezda I daleka jedna, izazovna cesta, i mi i nas dvoje I tom svijetu je to puno čudnih stvari Mi smo možda dušo dali srce svoje Jer toliko riječi ljubavi smo znali Pa kako to danas da smo tako sami I mi i nas dvoje Kako to da danas Ja više ne znam Ni gdje si, ni s kim si Što misliš što sanjaš I ne samo misli I ne samo snove Ja sad više ne znam Ni haljine tvoje I ko ima pravo da nam sudi sada Kad se rijeka naša prelila u more Gdje tolike lađe usamljene plove I idu bez cilja, ne znajuć za snove I mi i nas dvoje Kako to da danas Ja više ne znam Ni gdje si, ni s kim si Što misliš što sanjaš I ne samo misli I ne samo snove Ja sad više ne znam Ni haljine tvoje