Za sreću prije puta u sebe su potrpali Tajnu šapatom po proljetnoj kiši Među prstima provrtili mrve prašine i pijeska I tako saznali novi smijer vjetra Jahač do jahača, bez pištolja oko pasa Oni svoje ruke žrtvuju za jedra Nikad ne odustali, nikad ne pošuštali Sloboda ih ovaj put može doći glave Kauboji modre niti, zaspali su nasmiješeni Ou ou oo usnuli su, divne riječi usnuli su Kad vide sve što oči vide i svoje srce rane time sve se teže u sedlu drže budnim Jedva otrgli se sjeni, makar potpuno već sneni još će jednom jurišati na prazno I tako stvorili su nit, pravu nit, modru nit Što se hvata kao koplje, što ne leti niti tone Pravu nit, modru nit, što se hvata kao koplje Što ne leti niti tone, što ne vezuje nas dvoje