Bilo mi je dvanaest godina Prvi put sam sišao do grada Iz mog sela, tihog i dalekog Kad susretoh tebe iznenada Eh, dječačke uspomene glupe Mala moja iz Bosanske Krupe Jesi li me spazila il’ nisi Zbunjenoga seoskoga đaka Svjetlokosog i očiju plavih U oklopu novih opanaka Kako zija u izloge skupe Mala moja iz Bosanske Krupe Naišla si kao lak oblačak Tvoj me pogled za tren obeznani Zaboravih ime i očinstvo Kako mi se zovu ukućani Iznevjerih poput sablje tupe Mala moja iz Bosanske Krupe Tekli tako gimnazijski dani Uspomena na te ne ocvala Modra Una u proljetnje noći Tvoje mi je ime šaputala Lebdjela si ispred đačke klupe Mala moja iz Bosanske Krupe Brzo minu naše đakovanje Lagan leptir sa krilima zlatnim Ipak tebe u srcu sačuvah Kroz sve bure u danima ratnim Ta sjećanja mogu l’ da se kupe Mala moja iz Bosanske Krupe Sad je kasno, već mi kosa sijedi Gledam Unu, ćuti kao nijema Zalud lutam ulicama znanim Sve je pusto, tebe više nema Ej, godine, nemjerljive, skupe Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe