Evo me u mome stidu trag mi se tu gubi još od ona davna ljeta kad je prestala da me ljubi Puno vremena je od tad prošlo i nije da se pravdam al' opet, eto gledam i to da znaš Ako treba da se malo i ženske sjetim vrline upravo je nedokučivost mjera njihove sudbine Jer kad ona bira ona bira prokazanog tatu ili barem malog batu i to da znaš A rastali smo se ondje gdje smo izašli iz grada inata, meraka, derta rusvaja i mraka Druga lica kao lađe svojim putem brode do neke druge zgode i to da znaš A što se razlike tiče koja postoji i buja muško putuje već gdje stigne dok žensko mjesto čuva Jer duh pripada nebu kao što duša zemlji teži i zato se na mjesec reži i to da znaš I za kraj, Crnjanski reče uokvirite zlatom na oltaru žarkom pečate ustava i prava zakona i statuta Privilegija hiljadu puta obećanja i fermana pohvala sa svih strana naroda mog, da vidi Bog naroda mog, da vidi Bog