Ne daj se Ines Ne daj se godinama moja Ines Drukčijim pokretima i navikama Jer još ti je soba topla Prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si više ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala Po boji papira svojih pisama, po poklonima Pratila me slijedećeg jutra oko devet do stanice I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom Kao list niz jednu beogradsku padinu U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines Dugo je pripremano naše poznanstvo I onda slučajno uz vruću rakiju I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke Prostakušo i plemkinjo moja Pa tvoje grudi, krevet I moja soba obješena u zraku kao naranča Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39. kod Grković Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva Upotreba zajedničke kupaonice I molim Vas ako me tko traži Ne daj se Ines Evo me ustajem tek da okrenem ploču Da li je to nepristojno u ovakvom času Mozart Requiem Agnus Dei Meni je ipak najdraži početak Raspolažem s još milion nježnih I bezobraznih podataka naše mladosti Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta Ne daj se Ines Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža Odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu Dodirni me ispod stola koljenom Generacijo moja, ljubavnice Znam da će još biti mladosti Ali ne više ovakve u prosjeku 1938 Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite I ta će mi mladost teško pasti A bit će ipak da ste vi u pravu Jer sam sam na ovoj obali Koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo počinje kiša Kao što već kiši u listopadu na otocima More od olova i nebo od borova Udaljeni glasovi koji se miješaju Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu I nestalo je svjetla s tom bjelinom Još malo šetnje uz more i gotovo