Nek noćas suze ugase nebo planulo ko mi je uze nikad mu ne osvanulo plamen treperi još čujem glas u bunilu pobiću zvijeri za nju Kraj njenog stana krenem pa blago zakočim svijetla kafana zovu za put da natočim i čašu tuge s kelnerom ispiću do dna ona je krvi moje žedna Ref. Odlazim, odlazim gdje god da me vjetar odnese odlazim, zauvijek jer previše sam tobom zanesen Čak i u miru ja sa njom gubim ratove tonem u viru, dobijam šah-matove i kad joj pričam pet para ona ne daje ali ja se ne predajem Kantarom fino, svaku mi riječ vagala čak ni uz vino, nikad mi nije lagala moja princeza, ma sva je puna pameti dani sa njom su prokleti Ref. Ref.